14.11. Svjetski dan borbe protiv dijabetesa. Šta je bitno da znate?

Diabetesmelitus (šećerna bolest) predstavlja hronično i progresivno oboljenje koje je poznato još od vremena stare Grčke.

Šećerna bolest je naziv za poremećaj metabolizma glukoze. Glukoza predstavlja izvor energije u našem tijelu, a za njen metabolizam zaslužan je hormon insulin koga luči gušterača (pankreas). Insulin omogućava ulazak glukoze u ćeliju i njenu iskoristiljvost.
Hronična hiperglikemija (povećana koncentracija glukoze u krvi) tokom bolesti povezana je sa nastankom oštećenja, disfunkcijom i gubitkom funkcije mnogih organa, kao što su oči, bubrezi, srce i krvni sudovi i nervi. Zbog sve većeg broja oboljelih Diabetesmelitus danas poprima oblik pandemije te se smatra da će biti jedan od glavnih uzroka morbiditeta i mortaliteta.
Kod ovoga oboljenja dolazi do poremećaja u metabolizmu ne samo ugljenih hidrata nego i masti i proteina. Zbog ovoga, dijabetes melitus predstavlja vodeći uzrok nastanka terminalne bubrežne insuficijencije, sljepila, kao i amputacije na stopalima, infarkta miokarda i moždanog udara.
Danas u svijetu 463 miliona ljudi živi sa dijabetesom. Očekuje se da će do 2045. godine dijabetes imati 700 miliona ljudi.

Klasifikacija dijabetes melitusa
Postoje dvije široko zastupljene grupe dijabetesa. To su:
1) Diabetesmelitus tip I
2) Diabetesmelitus tip II
Diabetesmelitus tip I je potpuni ili skoro potpuni nedostatak insulina koji je rezultat autoimune destrukcije beta ćelija pankreasa dok diabetes tip II predstavlja heterogenu grupu poremećaja koju karakteriše  različit stepen insulinske rezistencije (neosjetljivost organizma na djelovanje insulina) odnosno poremećaj sekrecije insulina i povećanu produkciju glukoze.
Pored ove osnovne klasifikacije postoji još mnogo vrsta šećerne bolesti, a mogu biti genetski predisponirane, biti uzrokovane upotrebom različitih lijekova, različitim infekcijama kao i bolestima pankreasa (gušterače).
Poseban oblik dijabetesa je gestacijski dijabetes. To je oblik koji se po prvi put dijagnostifikuje ili prepozna u toku trudnoće, a javlja se u oko 7% svih trudnoća.
Najzastupljeniji oblik diabetesmelitusa je tip 2 (u preko 90% slučajeva), dok je tip I manje zastupljen (5-10%).
Poslednjih godina broj oboljelih od ove bolesti se drastično povećao, a smatra se ja je uzrok savremen način života (smanjenje fizičke aktivnosti, neredovna i nepravilna ishrana, gojaznost). Upravo zbog pomenutih faktora 45% novodijagnostifikovanih slučajeva kod djece i adolescenata čini diabetesmelitus tip II.

Najčešći simptomi šećerne bolesti su:
*žeđ i suhoća usta;
*učestalo mokrenje;
*pojačana glad;
*gubitak težine;
*umor i iscrpljenost;
*zamućen vid;
*teško zamirivanje rana i
*trnci u stopalima.

Postavljanje dijagnoze se zasniva na kriterijumima koje je dala ADA (Američka dijabetološka asocijacija), taj prikaz je dat u tabeli broj 1.

Tabela 1

Mnoga ispitivanja su pokazala da vrijednosti HbA1c mogu upućivati na to da se radi o predijabetesnom stanju. Normalne vrijednosti HbA1c su od 4% do 6%, a smatra se da osobe sa vrijednostima od 5,7% do 6,4% imaju predijabetes, to jest da su pod povećanim rizikom za razvoj dijabetesa. HbA1c je laboratorijsko ispitivanje kojim se može procijeniti nivo glukoze u krvi u poslednja dva, tri mjeseca..

Tabela 2

 U ovoj tabeli  dat je prikaz opštih smjernica za dijagnozu predijabetes stanja.