Autor:

Pročitajte još i ...

Upotreba stabilnog joda u sprječavanju štetnih efekata radioaktivnog joda i njegovih izotopa (2. dio)

U prethodnom članku smo započeli priču o jodu i njegovim djelotvornostima, a sada slijedi i nastavak priče.

Razmatranje izloženih grupa stanovništva

Izložene grupe stanovništva se značajno razlikuju prema riziku od nastanka kancera usljed radijacije određenom dozom. Novorođenčad, odojčad i mala djeca su najosjetljivije grupe. Ovo je važno uzeti u obzir pri implementaciji profilakse stabilnim jodom. Potencijalni benefit od profilakse bi bio veći kod mladih, prvo jer mala veličina štitne žlijezde znači da će se akumulirati veća doza zračenja po jedinici unosa radioaktivnog joda. Drugo, štitna žlijezda fetusa, novorođenčeta i malog odojčeta ima veći godišnji rizik od kancera  po pojedinačnoj dozi, nego štitna žlijezda odrasle osobe.

Trudnice

Tokom trudnoće, štitna žlijezda majke je stimulisana, naročito tokom prvog trimestra. Frakcija radioaktivnog joda koju apsorbuje štitna žlijezda je povećana u odnosu na druge odrasle osobe. Dakle, postoji veća potreba da se zaštiti štitna žlijezda trudnica.

Tokom drugog i trećeg trimestra, štitna žlijezda fetusa u razvoju uzima i skladišti jod u sve većim količinama. Jod lako prolazi placentu i na taj način, poslije prvog trimestra, štitna žlijezda fetusa može biti izložena radioaktivnom jodu preko placente, ali i zaštićena stabilnim jodom preuzetim od majke. Pa ipak, rizik od blokade funkcije štitne žlijezde  fetusa produženim preopterećenjem stabilnim jodom se mora imati na umu. Iako postoje fiziološke razlike između trimestara, nema potrebe za drugačijim pristupom što bi stvorilo značajne probleme u praksi. Tokom trudnoće, broj doza stabilnog joda bi trebalo svesti na minimum, tek toliko da se obezbijedi adekvatna zaštita od inhalacijom unešenog radioaktivnog joda. Ne očekuju se negativne posljedice nakon unošenja jedne ili dvije doze stabilnog joda. Međutim, posebno u područjima siromašnim jodom, produženo doziranje može dovesti do blokade štitne žlijezde majke i/ili fetusa sa mogućim posljedicama po razvoj ploda. Ako se stabilni jod daje u poodmakloj trudnoći potrebno je pratiti funkciju štitne žlijezde novorođenčeta. Trudnice sa aktivnom hipotireozom (hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja, izlučivanja i djelovanja hormona štitnjače) ne smiju uzimati stabilni jod zbog rizika od blokade štitne žlijezde fetusa.

Novorođenčad

Poslije rođenja, događa se dramatičan porast aktivnosti štitne žlijezde koji traje samo par dana. Time su novorođenčad u posebnom riziku i od izlaganja radioaktivnom jodu i od blokiranja štitne žlijezde  usljed preopterećenja stabilnim jodom. Frakcija unosa radiokativnog joda koji će biti apsorbovan u štitnu žlijezdu na ovom kritičnom nivou može biti četvorostruko veća u odnosu na ostale starosne grupe.Čak i prolazna hiptireoza tokom kritičnog perioda može rezultirati gubitkom intelektualnog kapaciteta.

Ako je indikovano, stabilni jod će odmah biti dat novorođenčadi. Neophodno je pomno praćenje nivoa TSH, i ako je potrebno T4, i biće data odgovarajuća zamjenska terapija.

Odojčad, djeca i adolescenti (1 mj.- 18 god.)

Ove grupe su pod visokim rizikom od izlaganja radioaktivnom jodu i niskim rizikom od nuspojava vezano za upotrebu stabilnog joda. Doza radioaktivnog joda za štitnu žlijezdu u datoj situaciji će biti veća u ovoj grupi nego kod odraslih. To je zbog manje veličine štitne žlijezde, što se samo dijelom kompenzuje manjim volumenom disanja. Najveća doza usljed inhalacije, do trostruko veća u odnosu na odrasle, će pogoditi djecu starosti do tri godine. Doza unijeta gutanjem može biti nekoliko puta veća nego kod odraslih, zbog generalno visoke potrošnje mlijeka u odnosu na masu štitne žlijezde u ovoj grupi.

Kada se donese odluka, stabilni jod bi se trebao odmah dati svoj djeci. Ako je unošenje radioaktivnog joda inhalacijom produženo, preporučena pojedinačna doza stabilnog joda će se ponavljati svakodnevno. Ako se javi reakcija na koži nakon uzimanja prve doze, ponovljene se ni bi trebale davati.

Kontroli namirnica treba dati prioritet kao protivmjeri gutanju radioaktivnog joda. U izuzetnom slučaju kada ovo nije ostvarivo, ili kad bi dovelo do deficita osnovnih namirnica poput mlijeka profilaksa stabilnim jodom se može nastaviti nekoliko dana ili čak nedelja, ako je neophodno.

Dojilje

Jod se aktivno transportuje u majčino mlijeko. Čak 1/4 doze joda koju je uzela majka može se izlučiti u mlijeko unutar 24 časa. Višak stabilnog joda može blokirati transport u određenoj mjeri. Ako se dojenčetu da stabilni jod, naredni dan će  biti zaštićeno od radioaktivnog. Dakle, o profilaksi stabilnim jodom za dojilje se može odlučiti kao i za ostale mlade odrasle osobe, kako bi se zaštitila sama žena. Ponovljeno doziranje se izbjegava.

Odrasli do 40 godina

Rizik od radijacijom uzrokovanog kancera je nizak. S druge strane, rizik od ozbiljnih nuspojava  pojedinačne doze stabilnog joda je takođe nizak. Stabilni jod u pojedinačnoj dozi se može dati ovoj grupi ako je već odlučeno. U obzir se moraju uzeti poznate kontraindikacije (poznate alergije na jod, prethodno ili postojeće oboljenje štitne žlijezde bilo kog tipa, herpetiformni dermatitis, hipokomplementemični vaskulitis). Ponovljeno doziranje nije indikovano u ovoj grupi. Adekvatna kontrola je jednostavnija za sprovesti u ovoj grupi u poređenju sa djecom. Odrasli se mogu suzdržati od konzumirana mlijeka tokom perioda kontaminacije, bez straha od nutritivnih efekata.

Odrasli preko 40 godina

U ovoj grupi rizik od nastanka kancera štitne žlijezde usljed radijacije je jako nizak, ili ga čak nema. Rizik od nuspojava stabilnog joda raste s godinama kako je veća učestalost bolesti štitne žlijezde. Profilaksa stabilnim jodom nije indikovana, sve dok doza koju apsorbuje štitna žlijezda inhalacijom ne poraste do nivoa prijetećeg po njenu funkciju, to je oko 5 Gy. Takve doze se neće pojaviti daleko od mjesta nesreće.

Prema bazičnim principima radiološke zaštite, preduzeće se mjere zaštite javnog zdravlja ako su projektovani ozbiljni deterministički efekti ili ako postoji viskok rizik od stohastičkih efekata.

Stabilni jod se daje u obliku KI (kalijum-jodid) ili KIO3 (kalijum-jodat). KI je prihvatljivija alternativa jer je KIO3 snažniji gastrointestinalni iritans. Može se dati u obliku tableta ili u tečnom obliku (prihvatljiviji oblik za djecu). Stabini jod u obliku tableta je prihvatljiviji sa stanovišta lakšeg čuvanja i distribucije, uključujući preddistribuciju.

Kontraindikacije za upotrebu stabilnog joda su:

  • bolesti štitne žlijezde
  • preosjetljivost na jod
  • dermatitis herpetiformis
  • hipokomplementemični vaskulitis
Scroll to Top