Upotreba stabilnog joda u sprječavanju štetnih efekata radioaktivnog joda i njegovih izotopa (1.dio)

Upotreba joda u svrhu dijagnostike i liječenja bolesti štitne žlijezde se sprovodi pod strogom kontrolom ljekara. Sa obzirom na tu činjenicu tim stručnjaka iz različitih oblasti zadužen je i odgovoran za izradu nacionalnog plana za vanredne situacije u kom se navode jasna pravila.

Potrebe stabilnog joda u momentu nuklearne nesreće tokom koje se oslobađa radioaktivni jod zahtijevaju kompleksan pristup.

Podaci kojima danas raspolažemo se baziraju najvećim dijelom na iskustvima i spoznajama stečenim tokom i nakon nuklearne nesreće u Černobilu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), regionalna kancelarija za Evropu objavila je smjernice za profilaksu jodom, na temelju iskustva Poljske u sprovođenju profilakse većih razmjera (distribuirano 17 miliona doza, 10 miliona djeci) i procjenu nuspojava. Ove smjernice se baziraju na konsultaciji sa velikim brojem stručnjaka iz relevantnih oblasti i odobrene su od strane 3/4 regionalnih asocijacija za bolesti štitne žlijezde. One su ažurirane i WHO očekuje komentare eksperata i institucija u smislu savjetovanja, za dalje ažuriranje dokumenta.

Ciljevi i zadaci, iz perspektive javnog zdravlja, su:

• da se sumira trenutna procjena benefita i rizika profilakse stabilnim jodom koji blokira apsorpciju u štitnu žlijezdu radioaktivnog joda i
• da obezbijedi informacije o adekvatnom doziranju i kontraindikacijama za upotrebu stabilnog joda u različitim dobnim skupinama.

Protektivne aktivnosti se preuzimaju u cilju:

• prevencije tzv. determinističkih efekata pri visokoj izloženosti radioaktivnom zračenju (hipotireoza, akutni tiroiditis)
• smanjenja rizika od stohastičkih efekata na što manju moguću mjeru (kancer štitne žlijezde i benigni čvorovi)
• inhalacijom i gutanjem radioaktivni jod dospjeva u unutrašnjost našeg organizma i ima tendenciju da se apsorbuje u tkivo štitne žlijezde. Upotreba stabilnog joda ima cilj da blokira apsorpciju i ne predstavlja korekciju joda u ishrani. U krajevima siromašnim jodom, apsorpcija radioaktivnog joda je povećana. Pa ipak, normalan status joda ne bi smanjio potrebu za brzom profilaksom jodom u slučaju nuklearne nesreće. Radioaktivni izotopi joda, zajedno sa radionuklidima, dovode do izlaganja vanjskom zračenju, deponovanjem na zemlji, koži, odjeći. Apsorpcija u štitnu žlijezdu desiće se udisanjem kontaminiranog vazduha i unosom kontaminirane hrane i pića. Moguća je i apsorpcija kroz kožu, ali zanemarivo u odnosu na inhalaciju.

Hipotireozu uzrokuje doza zračenja na štitnu žlijezdu reda veličine više od nekoliko Gy (Gray (Gy) je količina energije koju je apsorbiralo tkivo). Tako velika doza bi se, u praksi, mogla postići udisanjem u blizini tačke slučajnog oslobađanja. Obzirom da će izloženost ostalim radionuklidima takođe biti vjerovatno velika, planovi u takvim slučajevima obično uključuju opciju evakuacije i/ili sklanjanja populacije. Stabilni jod može biti koristan dodatak u ovim aktivnostima.

U regijama gdje je samo vjerovatnoća za pojavu stohastičkih efekata razlog za zabrinutost, profilaksu stabilnim jodom treba razmotriti za osjetljive grupe stanovništva. Profilaksa se realizuje ako se očekuje da će se potencijalna izloženost radioaktivnom jodu približiti referentnim vrijednostima i ne može se spriječiti sklanjanjem populacije ili kontrolom hrane i mlijeka na prisustvo radioaktivnih elemenata. U ozbiljnim nesrećama takve situacije se mogu desiti u područjima prilično udaljenim od mjesta nesreće. Unos putem kontaminirane hrane, naročito mlijeka, počinje nakon taloženja u zemljište i prenošenja u lanac ishrane. U odsustvu bilo kakvih protivmjera, gutanje bi bilo glavni put izloženosti radioaktivnom jodu. Izloženost će se nastaviti duži period, raširiti na veću teritoriju i pogoditi veći dio popoulacije nego sama izloženost putem inhalacije.

Dokumentovan je značajan porast kancera štitne žlijezde kod djece izložene posljedicama nesreće u Černobilu. U najviše pogođenom području u Bjelorusiji, godišnja stopa je porasla do 100/ 1.000.000 djece. Porast učestalosti je dokumentovan i do 500 km od mjesta nesreće. Nesreća u Černobilu je, dakle, pokazala da se značajne doze radioaktivnog joda mogu pojaviti stotinama km od mjesta nesreće, izvan zona planiranja u vanrednim situacijama. Precizan proračun pri planiranju profilakse jodom, obzirom na udaljenost od mjesta nesreće, ne može biti napravljen.

Drugo važno saznanje odnosi se na nuspojave stabilnog joda. U Poljskoj je dat jod 10.000.000 djece. Nisu uočene ozbiljne nuspojave, izuzev gastrointestinalnih i slabo izraženog osipa na koži. Kod novorođene djece je zabilježena prolazna inhibicija  štitne žlijezde, koja do danas nema poznatih posljedica. Odlikuje se prolaznim porastom TSH I smanjenim nivoom slobodnog T4 u serumu. 7.000.000 odraslih je uzimalo stabilni jod iako nije bilo preporučeno. U ovoj grupi, viđene su samo dvije ozbiljne nepovoljne reakcije, obje kod osoba sa već postojećom alergijom na jod. Generalno, učestalost ozbiljnih nuspojava usljed pojedinačne doze joda je manja kod djece nego kod odraslih. (1: 10.000.000 djece i 1: 1.000.000 odraslih). Procjene rizika od kancera štitne žlijezde usljed izloženosti radijaciji su urađene za populacije izložene spoljašnjem zračenju. Apsolutni rizik je duplo manji za odrasle nego za djecu do 18 godina, računato na godinu starosti.

Dok interna izloženost radioaktivnom jodu u medicinske svrhe kod odraslih osoba ne uzrokuje kancer štitne žlijezde, kliničko iskustvo u slučaju mlađe djece je vrlo ograničeno. Osjetljivost štitne žlijezde kod odraslih na vanjsko zračenje je minimalna, ili je čak nema kod starijih osoba, dok je osjetljivost mlađih osoba visoka. Radijacijom uzrokovan kancer štitne žlijezde  ima veoma nisku smrtnost ako se adekvatno tretira. Pa ipak, zrokuje značajan morbiditet i liječenje je doživotno, stavljajući značajan teret na sistem zdravstvene zaštite.

Profilaksa stabilnim jodom kao zaštitna mjera

Obrazloženje za upotrebu stabilnog joda

Stabilni jod upotrebljen prije ili odmah nakon unosa radioaktivnog joda može smanjiti ili blokirati akumulaciju radioaktivnog joda u štitnoj žlijezdi. Unos radioaktivnog joda počinje kad radioaktivni oblak dođe na lokaciju i nastavlja se tokom prolaska oblaka te se odmah mora započeti profilaksa kako bi se smanji doza unutar tkiva štitne žlijezde. Ovakva odluka će se, vrlo vjerovatno, morati donijeti u momentu kad ne budu bili poznati pouzdani podaci za računanje potencijalne doze na štitnu žlijezdu.

Stabilni jod se takođe može koristiti kao profilaksa protiv radioaktivnog joda unešenog kontaminiranom hranom. Međutim, obzirom da će se rizik od unosa joda zadržati duže vrijeme, zahtijevaće se profilaksa jodom duži period, u smislu upotrebe ponovljenih doza. Stopa nuspojava nakon većeg broja doza biće veća, ali učestalost nije poznata (vjerovatno je niska kod djece, ali može biti značajna kod odraslih, posebno u područjima gdje je ishrana siromašna jodom).

Mogućnost gutanja može biti znatno smanjena uz poljoprivredne protivmjere, kao što su uklanjanje životinja sa sa kontaminiranih pašnjaka ili nametanje odgovarajućih kontrola poljoprivrednih proizvoda. Kontrola hrane je jednostavnija za implementaciju i dugoročno efikasnija u smanjenju kolektivne doze nego profilaksa jodom.

Nuspojave stabilnog joda, opšta razmatranja

Upotreba stabilnog joda, može rezultirati nuspojavama, posebno u područjima siromašnim jodom. Postoji povećan rizik za nastanak bolesti štitne žlijezde koje su učestalije kod odraslih osoba, naročito starijih, ali relativno rijetke kod djece. Moguće su i gastrointestinalne nuspojave, ali su blage. Rizik od teških nuspojava nakon primjene pojedinačne doze stabilnog joda je minimalan. Kod ponovljenih doza nema neposrednog iskustva koje može biti upotrebljeno za pouzdanu numeričku procjenu nuspojava.

Uskoro slijedi i drugi dio bloga o jodu i njegovoj djelotvornosti