Znate li koja je veza između farmacije i umjetnosti?
Na prvi pogled, možda nikakva.
Farmaciju odlikuju tačnost, preciznost i naučna utemeljenost. U farmaciju vas vodi humanost i ona iskrena želja da pomognete drugom čovjeku.
A umjetnost se neda staviti u okvire.
Ne traži dokaz.
Nema recept.
Ne postoji preporučena doza.
Možeš da je „piješ“ beskonačno, a da ne postaneš otporan.
Ona liječi dušu preko čula. Kroz boju, zvuk, riječ, pokret… kroz onu jednostavnost postojanja koju često zaboravimo primijetiti.
I samo ti dozvoli da mašta pređe sve granice ovog svijeta i dotakne svoj nebeski svod.
Zato je volim.
A možda sam upravo zato uvijek negdje između ta dva svijeta.
Apoteka Belladonna, Trebinje
Tragam za umjetničkom preciznošću, prateći svaki detalj kao da je od životne važnosti.
U umjetnosti tražim ono što je skriveno.
A u farmaciji — umjetnost u mogućnosti da pomognem čovjeku.
Jer možda farmacija i umjetnost ipak imaju mnogo više zajedničkog nego što nam se na prvi pogled čini.
Obje traže posvećenost.
Obje traže pažnju.
Obje počinju od čovjeka.
I obje, svaka na svoj način, pokušavaju da život učine malo boljim.
Louvre, Paris
A onda shvatim da je od svega ipak najvažnije — voljeti.
Voljeti ono što radimo.
Ljude koje srećemo.
Ljepotu koju primjećujemo.
Život koji nam je dat.
Jer na kojoj god strani da ste, ako nema ljubavi, na kraju vas dočeka praznina.
A ja ne volim prazninu.
Ne volim ni mrak.
Zato u svemu tražim svetionik.
Nekad je to čovjek.
Nekad riječ.
Nekad knjiga, slika ili pjesma.
Nekad posao koji ima smisla.
A nekad samo mali trenutak ljepote koji nas podsjeti da smo živi.
Svjetionik ne uklanja tamu.
On samo pokaže gdje je pravac.
I možda nam je upravo to dovoljno.
Da znamo kuda idemo, čak i kada ne vidimo cijeli put.
Neka vam vaš svjetionik bude vodilja.
M.M.
